Repriza predstave „Ko(to)r o Kotoru“, koju je u režiji Petra Pejakovića, scenografiji Miodraga Vargića i koreografiji Dušana Murića, izvela grupa entuzijasta iz Kotora, do vrha je ispunila salu Kulturnog centra „Nikola Đurković“. Tražila se karta više, premda je svih 340 mjesta bilo ispunjeno, a na desetine ljudi ostalo je ispred vrata. Publika je kraj dočekala na nogama, nasmijanih lica, uz dugi, topli aplauz, zajedno sa učesnicima predstave pjevajući popularnu pjesmu „Zasjaće palaci“ Maje Perfiljeve. Uzajamno razumijevanje i „pretapanje“ emocija osjećali su se od gledališta ka bini i obratno. Magija teatra spojila je sve, dok su se gledali s jedne i druge strane, osmijehivali se i pljeskali jedni drugima. Nije ni čudo, s obzirom da su kroz niz mizanscena imali priliku da prepoznaju neku svoju priču, situaciju, da podijele osjećanja, stavove i razmišljanja o gradu u kome žive. Scene su rezultat višemjesečnog pozorišnog pedagoškog rada u radionicama, iz kojih su se izbrusile ključne teme. Poseban kreativan doprinos izvedbi dao je Marjan Šantić, koji je napisao dio teksta i pjesmu o gradu iz svog djetinjstva, uz koje se izvode prva i posljednja scena. Kroz „turizam katastrofe“ na ironičan način predstavili su devastirane lokacije u gradu, pred kojima gradska vlast zatvara oči, oslikali karakter poslušnog građanina „Cileta“ (Maruška Drašković), koga vlast kupuje za glasove, te kroz sarkastičnu „izbornu konvenciju“, u kojoj je briljirala Jelena Vukasović, prikazali praznu retoriku kampanje, megalomanske želje i nesposobnost lokalne uprave. Odnos prema kulturi ilustrovan je dokumantarnim citatom iz jednog govora bivšeg ministra kulture, koji je bio nadahnut „kosmogoničnom“ retorikom, a koji je osmislila Maja Mrđenović. Ona je pročitala i dokumentovane poruke mržnje, iza kojih se krije „duh palanke“ i malograđanski odnos prema slobodnomislećima, „fureštima“. Sjajnim nastupom Mitra Miće Jovanovića, Beće Radulović i Žarka Nikolića predočili su kontroverzni život pomoraca danas i dotakli problem narkomanije mladih. Dokumentarnim iskazom Slavice Lompar istakli su da zbog konstantne buke „Kotor više nije humano mjesto za život“, zbog čega se mnogi sele i odlaze. I, baš kad su svi mislili da je kraj, scena protesta građana „protresla je“ prisutne. Nakon zastrašujuće scene prebijanja (u kojoj je učestvovao i reditelj), uz usklike „Grad je naš“, stavljajući na glavu maskirne kape, akteri predstave se i sami pretvaraju u nasilnike i „investitore“ (ili „sajovce“ koji su ovih dana redovna pojava na kotorskoj rivi). Ova potresna scena izazvala je zapitanost gledalaca o tome u kom pravcu neaktivizam građanstva i površan odnos političara vode Grad Svjetske baštine. Iskru nade ulio je istup dva mališana koji su uzvicima: Aj`te `ća! „rastjerali“ maskirane, a zatim i posjetioce. Aplauz i jake emocije zadržali su i jedne i druge. Teatar zajednice, kao dio procesnog rada lokalnih stanovnika u projektu „Pozorište o Kotoru“ dio je projekta „Act for city” ,koji uz inostrane partnere od oktobra realizuje Tatjana Rajić iz NVO „Expeditio”, Centra za održivi prostorni razvoj u Kotoru. M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.